Stres, prejedanje i probavni trakt

Postoji li odnos između hrane i stresa, i kakav je? Poznata je činjenica da većina ljudi jede više nego obično kada je pod stresom. Dio razloga za to je psihološke naravi. Većina ljudi u normalnim okolnostima svjesno pazi koliko hrane unosi prilikom obroka. No što se događa prilikom stresa? Ljudi počinju razmišljati drugačije kao npr. sad sam pod stresom, dosta te samoregulacije, navali na klopu itd. No ovdje postoji i fiziološki razlog zašto ljudi jedu više nego potrebno tijekom stresa. Mozak luči hormon koji potiče hipofizu na lučenje hormona, koji potiču nadbubrežnu žlijezdu da luči glukokortikoide. Glukokortikoidi s druge strane potiču apetit kojim će se nadomjestiti gubitak energije za vrijeme stresa. Da bi se ova razina vratila na normalnu razinu potrebno je nekoliko minuta nakon završetka stresa.

Pogledajmo sada kronični stres. Ako ste učestalo pod utjecajem stresora, često vam se i apetit diže. A najviše žudite za karbohidratima: šećer, kruh, slatkiši, tjestenine. Da bi problem bio veći pogledajmo kuda te kalorije odlaze. Hrana odlazi u masne stanice, no sve masne stanice nisu iste.  Imamo abdominalne i glutealne masne stanice. Abdominalna masnoće je opasnija od glutealne zbog više razloga. Oslobađa signale upale, što je veći rizik za torzo, bliža je jetri, a zbog samog smještaja iskrivljuje kralježnicu. Abdominalna masnoća dodaje još stresa na tijelo.   

Što se događa sa gastrointestinalnim traktom kod kroničnog stresa? Svakakve stvari mogu poći po zlu. Kod stresa probavni trakt se isključuje i ako to radite kronično rizik od bolesti se povećava. Gastrointestinalni poremećaji dolaze u dva oblika: organski poremećaj i funkcionalni poremećaj. Organski poremećaji su oni koji imaju neko objašnjenje, bilo u strukturi crijeva ili laktoza ne funkcionira pravilno. Funkcionalni poremećaji je dijagnoza kod kojeg liječnici ne znaju o čemu se radi. Ovo je oblast kod kojeg emocije, kroz autonomsni živčani sustav i hormone, mogu znatno regulirati rad crijeva.

Ovo naglašava centralni koncept o preklapanju organskog i psihološkog temelja bolesti. Ako se koncentriramo samo na 1 dio priče, nećemo znati što se u stvari događa. Presjek je ono što je kritično i informativno.            

Stres i metabolizam

Metabolizam je proces kojim se hrana iz crijeva i spremišta pretvara u energiju korisnu za tijelo.  U osnovi hrana se sastoji od 3 dijela: proteini, karbohidrati i masnoće.  Želudac i crijeva svojim procesima razbijaju proteine na aminokiseline, karbohidrate u kompleksne šećere te masnoću u masne kiseline i glicerol. Što kada pojedemo više nego nam je potrebno? Višak hrane se pohranjuje u kompleksnom obliku, upravo suprotnom od probavljene hrane.

Kako tijelo to radi? Centralni hormon u ovom procesu je inzulin. Tijelo luči inzulin kod povećane razine nutrijenata u krvotoku, pa čak i kod očekivanja hrane. No što se događa kod akutnog stresa? Tijelo mobilizira energiju, jer se radi o pitanju života i smrti, inhibira lučenje inzulina koji pohranjuje energiju, energija se preusmjerava u najpotrebnije dijelove tijela koji je u stvari ne trebaju (jer se radi o psihološkom stresu) i stvaraju se povećane masne naslage oko bedara i ruku.

Dodatan potencijalan problem je dijabetes. Ako imate mladenački (Tip I) dijabetes i kronični stres ušli ste u zlokoban ciklus. Kod svakog stresa tijelo ispušta šećer u krvotok, kojeg u stvari ne treba, te ga pohranjuje. Ove oscilacije šećera u krvi su upravo suprotne kontroli šećera u krvi. Kod odraslog (Tip II) dijabetesa, problem nije u manjku inzulina, već u višku nutrijenata. Kao što znamo, sav višak nutrijenata se pohranjuje. No, što se događa kad se masne stanice napune do kraja? U igru se uključuje mozak, i indirektno pošalje signal masnim stanicama u tijelu u prijevodu: “Ignorirajte inzulin. Postanite otporni, izgubite osjetljivost na inzulin.” Otpornost na inzulin može dovesti do hiperglikemije, što može dovesti do kardiovaskularnog oštećenja i povećanog rizika od metaboličnih bolesti.   

Stres i srce

Petak, dvanaest sati, a za dva sata trebate predati izvješće šefu, za koje vam je taj isti petak u rano jutro rečeno da je potrebno. Što je najgore, ovo nije prvi put. Kod kuće vas čeka hrpa posla za napraviti, znate da nema šanse da stignete na vrijeme napisati ovo izvješće. Počnete razmišljati što ako ovo ili ono, i osjetite bol u prsima. Upozorenje?

Što se u stvari događa? Kod ulaska u sustav stresnog odgovora, vaše tijelo počinje lučiti glukokortikoide i epinefrin. Uključuje se simpatetički živčani sustav, i isključuje parasimpatetički. Brzina srca se povećava kao i krvni tlak. Cijeli proces prilagođava dostavu krvi, šećera i kisika. Pošto smo u krizi, život se spašava slanjem krvi u dijelove tijela gdje je najpotrebnija, bedra i pluća na primjer, u sito vrijeme odvračajući krv od dijelova koji ju ne trebaju, kao crijeva i reproduktivni organi.

Pa što se onda događa kada nam se te stvari događaju predugo zbog kroničnog stresa, posebno kroničnog psihološkog stresa? Povećati krvni tlak na 30 sekundi za bijeg od predatora može vam spasiti život, povećati krvni tlak kronično dovodi do hipertenzije. 

Koja je krajnja cijena svega toga? Srce je mehanički organ, i ako ga se preoptereti na duže vrijeme, istroši se. Krvne žile, kroz koje ubrzano cirkulira krv, zbog izgradnje mišićnog tkiva oko njih, se također oštećuju, i dolazi do stvaranja plaka. Ako se pritom oštete koronarne krvne žile, t.j. žile koje dovode krv u srce, evo dodatnih problema. Umjesto da se žile šire kod velikog stresa, one se zbog pretjeranog opterećenja suze, i bodu srce kao koplje. Srce ne dobiva dovoljno glukoze i kisika, t.j. energije, i vi imate myocardijalnu ishemiju. Vaši srčani mišići ne dobivaju dovoljno stvari koje im treba.