Fizionomija stresa

Od danas pa nadalje ulazimo sve detaljnije u stresni proces, za početak mehanizam odgovora na stres. Znači, nakon pojave stresora, i prepoznavanja stresora kao nečega dovoljnog za pokretanje stresnog procesa, dolazi do stresa, i posljedično tome do aktivacije mehanizma odgovora na stres. Ako su oči, uši, i njuh odgovorni za pojavu stresa, što se događa nakon što je došlo do stresa? Nešto se aktivira, nešto se isključuje. Za ovo uključivanje/isključivanje očigledno mora postojati signalizacija, a ta signalizacija se manifestira kroz dva sustava, živčani, i hormonalni. Živčani sustav podijeljen je u grubo na dva dijela, voluntarni, t.j. dobrovoljni, i nevoluntarni ili autonomni. Dio koji nas interesira, te sve zainteresirane za ovo fascinantno područje, je autonomni živčani sustav. Ovaj dio živčanog sustava odgovoran je za primarne životne funkcije, disanje, probavu, rad srca i sl. Na prvoj slici pokazan je autonomni živčani sustav sa njegove dvije polovice, simpatički i parasimpatički. Dio mozga koji uključuje jedan te u isto vrijeme isključuje drugi dio je hipotalamus, ili u slobodnom prijevodu predsoblje, koji osim te funkcije ima i niz drugih. Hipotalamus se nalazi u najstarijem dijelu mozga, tzv. reptilijskom. Sloj mozga koji pokriva ovaj dio mozga zove se limbički mozak, i on je odgovoran za emocije, požudu, bijes, mrzovoljnost itd. Zadnji dio mozga, koji je najkasnije evoluirao je korteks, to je dio koji je odgovoran za naše misli, uvjerenja, stavove itd. Zanimljivo je da do stresa može doći senzorima, no isto tako do odgovora na stres može doći i samim razmišljanjem o različitim stresnim događajima, kao npr. nezaposlenost, korupcija, elementarne nepogode, smrt. Znači simpatički živčani sustav je dio koji je uključen za vrijeme stresa. Nakon uključenja, ovaj sustav ili potiče, ili suzbija, organe u tijelu.

Tako npr., u stresnoj situaciji zjenice oka su proširene, ubrzava se rad srca, stimulira se nadbubrežna žlijezda i seksualni organi i dr., dok se suzbija rad probavnog sustava i gušterače. 

Drugi način regulacije ovog mehanizma je pomoću hormonalnog sustava. Hormoni su kemijski prijenosnici iz mozga, ili iz nekog drugog organa; hormoni se prenose krvlju, i kao takvi uzrokuju događaju u tijelu. Mozak luči hormone koji signaliraju hipofizi da luči druge hormone, koji potiču druge žlijezde u tijelu da luče svoje hormone, koji ... Neki od tih hormona su epinefrin, glukokortikoidi, prolaktin, beta-endorfin, glukagon, insulin itd. Za kraj, svatko ima isti odgovor na stres, u vidu živčanog i hormonalnog sustava; razlika je u tome kako tijelo odgovara na ovakve podražaje, i to je tajna koja zaokuplja znanstvenike današnjice.


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Što je stres?

Lijepo jutro, ili možda poslijepodne, idealna temperatura, cvrkut ptica. Kao stvoreno za malu šetnju. Možda malo potrčati, kasnije, ne sada. Istezanje, preskakanje prepreka, druženje s krdom. Što još? Sigurno još štošta interesantnog se događa u životu jedne zebre, a što bi se moglo svrstati u svakodnevne aktivnosti. Odlazak na posao, u školu, na utakmicu, koncert, piće, kavu, gledanje televizije, slušanje radija, čitanje novina, internet, facebook i slične stvari na primjer? Naravno da ne. Znači jednostavan život. Pa da li zebre znaju za stres? Kako koja. Ona koja se nalazi u zoološkom vrtu od malih nogu, velika je vjerojatnost da stres nije niti doživjela. No, zebra u prirodi živi sa stresom kao sa najboljim prijateljem. Kako je naučila što je to stres? Malo po malo, ako je imala sreće da se rodila zdrava. Pa što je to onda stres za zebru? Stres je opasnost, predator na vidiku, ili signali za opasnost. Što se događa ako se u vidnom polju zebre pojavi životinja sa druge fotografije?

Pretpostavljam da će zebra odmah po uočavanju lava početi bježati, neovisno o tome da li je lav sit ili gladan. Instinktivno. Prepoznavanje druge životinje kao opasne po život je od krucijalne važnosti za preživljavanje, poput disanja. No, da li to opet znači da samo lovine pate od stresa? Naravno da ne. Lav, s druge strane instinktivno zna da ne može preživjeti bez mesa. Pa što bi onda stres bio za lava ? Stres bi bila glad, nemogućnost dolaženja do lovine, lovina je pobjegla i sl. Vjerojatno postoje i drugi razlozi stresa za lavove, specifične za spol, kao i za zebre. No, nakon pojave uzročnika stresa, te samog stresa, zadnja faza u životinjskom svijetu oslobađanje od stresa.

 Kod prethodno navedene dvije životinje, jedan put se lovac oslobađa, drugi put lovina. Kao što pokazuje treća slika, lav je ovdje bolje prošao. Ljudi su samo malo sofisticiranije životinje, tako da ovaj stresor-odgovor na stres mehanizam, funkcionira na sličan način. Znanstvenici su definirali stres kao stanje organizma izbačeno iz njegove homeostaze, t.j. idealne ravnoteže. Ova ravnoteža podrazumijeva zadovoljenost potreba, fizioloških, sigurnosnih, psiholoških, društvenih, i sl.

Ono što nas je izbacilo iz ravnoteže se zove stresor, uzrok stresa, i može dolaziti kako iz vana, t.j. okoline, tako i iz nas samih. Ovaj stresor može biti fiziološke, psihološke, sociološke prirode. Važno je shvatiti da stresor, kao i sam stres, kao posljedica djelovanja stresora, može biti pozitivne, negativne, ili neutralne naravi. Pozitivan stresor djeluje stimulirajuće, potiče nas na akciju, mobilizira snage za ostvarenje važnog cilja, ako smo gladni tražimo hranu npr. Itd. Negativan stresor je ljudska specifičnost. Ovi stresori nas sputavaju, usporavaju, uglavnom ne potiču nas, već blokiraju, npr. kolega sa posla koji nas namjerno ometa u radu i otežava posao, a kojeg zbog objektivnih razloga ne možemo poslati k vragu. Neutralni stresor je buka, iritirajući zvukovi, npr. kad smo u kinu i netko sa strane razgovara.